Zaglavljena između svojih snova i surove stvarnosti u tišini najcrnjih noći nazivam se tvojom, a zapravo ovako ne pripadam nigdje, ni tebi, ni sebi… I često se uhvatim kako stišćem šake toliko čvrsto kao da u njima držim sve što od tebe ne želim izgubiti. Možda, jedini, nikada nećeš znati da moja sudbina leži u tvojim rukama…
1 komentar
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
naša sudbina je samo u našim rukama 🙂